Sedmica koja je na izmaku u Manastiru Vaznesenja Gospodnjeg, u nikšićkom selu Dragovoljići, bila je u znaku priprema za najradosniji hrišćanski praznik - Vaskrsenje Isusa Hrista. U manastirskom konaku, gdje nas je dočekala igumanija te svetinje Evangelija spremaju se vaskršnja jaja, koja će se na sam praznik nakon Svete liturgije dijeliti vjernom narodu kao blagoslov.
– Farbali smo jaja u lukovini, koprivi, u boji koju smo dobili iz Grčke, radili smo dekupaž, iscrtavali ih voskom, da radost bude veća. I mi odrasli se radujemo šarenom jajetu, a kako se tek dječica raduju. Praznik Vaskrsenja Hristovog je divan praznik, tog dana osjetite radost vaskrsenja, shvatite da je život vječan i da kod Hrista nema umiranja, a samo to išarano jaje je radost vaskrsenja, kazala je mati Evangelija.
Pripreme vaskršnjih jaja su jednostavne, i u našem narodu ukorijenjene, a običaj je da se farbaju na Veliki petak, dan uspomene na strašni događaj Hristovog stradanja. Mati Evangelija kaže da se jaja mogu farbati i na Veliku srijedu, Četvrtak ili Veliku subotu.
– Kada sam bila u Manastiru Brčeli, praktikovali smo da ofarbamo koje jaje prije Velikog petka i da ih stavimo na Plaštanicu koja se iznosi narodu na poklonjenje. Naša mati Nikonida je to ponijela sa sobom iz Manastira Ćelije, ispričala je ona.
Tehnike koje se koriste su raznovrsne, a uglavnom se jaja farbaju u crvenu boju koja simbolizuje nevino prolivenu krv Hristovu, ali i radost njegovog vaskrsenja. U vodu u kojoj se kuvaju dodaje se osvećena vodica bogojavljenska, soli i sirćeta, a jaja se prethodno iscrtavaju.
– Mi to radimo perom i voskom. Na plamen kandila otopimo malo voska i zagrijemo pero koje umačemo u vosak i potom na jajetu pravimo razne šare, cvjetove, krstiće i, naravno, vaskršnji pozdrav „Hristov vaskrse, Vaistinu vaskrse”. Kada se koristi pravi vosak, šare ostaju na jajetu. Ove godine smo po prvi put jaja farbali u koprivi i dobili smo prelijepu boju, ali je najviše crvenih jer ta boja simbolizuje vaskrsenje, pojasnila je mati na koji su način pripremali jaja. I tom poslu, kao i svakom drugom, pristupa se posvećeno, s molitvom i ljubavlju. Prvo ofarbano jaje crvene boje do narednog Vaskrsa se čuva u kući za zdravlje i napredak i ono se zove „čuvarkuća”. Jaja se nakon kuvanja posuše krpom na koju se stavi malo ulja, da bi bila ljepša, blistavija. Ove godine mati je imala pomoć u pripremi vaskršnjih jaja, kako od djece iz sela, tako i one iz grada. Andrea Mišović iz Dragovoljića, koja je član školske likovne sekcije, bila je zadužena za posebno iscrtavanje i dekupaž. I njih i starije raduje svaki dolazak u dragovoljićku svetinju koja je sve posjećenija.
– Ovdje sam već četiri godine i ova velika svetinja mnogo znači ljudima koji tu žive, ali i onima u drugim krajevima Nikšića. Ne moram da zovem na liturgiju, sami dođu, pitaju kada će. Prije početka svakog rada dođu da uzmu blagoslov iz ove svetinje, i bude blagoslovenije i drugačije. Sa Gospodom se sve postiže, zadovoljna je igumanija. Radosna je, ističe, i što je sve više onih koji poste, pa su joj često tokom ovog Velikog posta dolazili po savjet.
– Poštuju se običaji, svi se zajedno radujemo prazniku. Od kako sam došla ovdje, Bogu hvala stalno imamo Svetu liturgiju i uvijek bude dosta naroda, starih, mladih i djece posebno. Jako me raduje što mnogo njih posti, što se pripremaju za praznike. Kažem im da suština posta nije samo u odricanju od mrsne hrane, nego i od loših pomisli. Najgore je kada čovjek posti, a ne priča sa svojim bratom. Treba da se izmirimo jedni sa drugima, sa Bogom, sa samima sobom, istakla je igumanija Evangelija. Dragovoljićka Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u narodu je poznata kao Crkva Sv. Spasa i prema predanju, sagrađena je u 13. vijeku. U okviru manastirskog konaka sagrađena je kapela posvećena prazniku Blagovijesti, a episkop budimljansko-nikšićki Joanikije osveštao ju je aprila prošle godine. Obilježavanje slave kapele pomjereno je za Vaskršnji utorak kada će Svetu arhijerejsku liturgiju sa sveštenstvom služiti vladika Joanikije. B.Brašnjo